VELEBIT

Kramaruša


Stanovi

Vode

Staze

Lokaliteti

Putopisi

Foto-galerija

Forum

Suradnici

Linkovi

Kontakt



Podgorske svaštarije



Evo nabacanih, bez nekog posebnog reda, nekoliko pojmova koji možda i nisu najbolje pogođeni. Moglo se naći toga još (triba se sitit, nešto mi je ikavica legla), a možda netko i tu nešto nađe:

Brig, brižak, briški, brižine, najčešće korišten naziv za manje ili veće uzvišenje na putu (Dolački brig). Na brigu su vrhovi i privije: ako je privija bezimena, kažemo – navrh briga (navrh Marina brižka); ako na usponu staza prelazi preko dulibice (Rujica) ili uz ogradu (Škver), za priviju kažemo – Vrh Rujice, Vrh Škvera; isto tako ulicom Niz brig silazimo sa Splovina u Radlovac. Međutim, izrazi brig, brižine koriste se i za nastanjene lokalitete kada se želi istaknuti njihov položaj u odnosu na glavno stanište, pa čak i kad je riječ o dolcu (Brig Pavičića, Balenske brižine).
Brdo, brda, naziv za viša, uglavnom travnata i zaobljena uzvišenja (Došensko brdo, Brda iznad Mliništa).
Kosa, najčešće korišten naziv za izdužena uzvišenja koja s primorske strane zatvaraju velike uzdužne udoline (Dundović kosa). U planini su to bila (Ljuljevačko bilo). Kosa je i ogranak koji se s vrha ili briga postupno spušta (Koić kosa). Međutim, nazivi kosa, kosica često se poistovjećuju s privijom, izlazom iz udoline, prijelazom iz jedne udoline u drugu.
Vr', vršak, vršina, vršeljci, vr' je vr', manji ili veći; golići su travnati, dok su vršine strmije i vrletnije; koruna je naziv za vršni, stjenoviti dio uzvišenja nalik na krunu.
Kuk, kučeljak, kučak, stjenoviti vrh ili isturena viša stijena (Lipov kuk, Grabovi kučeljak, Pod kučak).
Greda, grečica, gredina, izduženo uzvišenje kojemu je jedna strana većim dijelom okomito odsječena (stijena). Grede su i skupina ili lanac stijenja koji strši u prostoru (Klepine grede, Vodičke grede).
Samogred, odnekud sam doznao da riječi samogred i samograd nemaju isto značenje. Po tom tumačenju Samogred je naziv za prostor na kojemu prevladavaju stijene (grede) i kukovi, dok se naziv Samograd odnosi na stijenama i kukovima ograđen dočić, dolinu. Da ima istine u tome, spomenimo da je Samogred drugo ime za Bačić kuk, a da se bunar u jednoj od Marinkovića dolina zove Bunarić u Samogradu.
Glavica, glavičica, glavčurak, krševit vršak stožasta oblika u Podgorju i Podima (Šegotska glavica, Orbazova glavica).
Privija, prijevoj, sedlo. Razlikuju se: a) Kosa, ždrilo, najčešće korišten naziv za nisko, široko i zaobljeno uzvišenje između dva briga, na mjestu gdje se planina privija prema moru, na primorskom izlazu iz velikih uzdužnih uvala, na udaru bure, bez vegetacije (Radlovačka kosa, Gornje i Donje Ždrilo ispod Mliništa), ali i pri vrhu planine, na gornjem izlazu iz istih (Ograđeničko ždrilo, Štirovačka kosa); b) Kosica, manje, ali oštrije uzvišenje koje spaja dva vrha, a razdvaja dvije udoline (Kosica između Alana i Mireva, Devčić kosica između Ravnog i Došen Dabra); c) Preslo, stjenovit greben koji spaja dva vrha, a oštro poput zida razdvaja dvije udoline (Preslo iznad Bukovca, Mršić preslo iznad Ćukovca); d) Klanac, klančac, izrazit, oštar i teško prohodan planinski prijelaz između visokih i strmih strana (Pasji klanac). To je i uzak prolaz između stijena (Tisni klanac), a to su i vratanca, vrataca, vraca (Vrataca od Zdilara), jasle, jaslice (Jasle iznad Crmušine); e) Vrata, istaknut planinski prijelaz/prolaz, nalik klancu, na važnom poprečnom putu (Vujinačka vrata).
Visoravan, dida Dane ne spominje taj izraz, ali to je veća ili manja, više-manje otvorena, valovita zaravan u vršnom dijelu planine (Rožano, Nadvrata).
Tavan, tavanak, zaravanak na brigu (Kaić Popratljuša) ili plančica u vršnom dijelu planine (Kilić tavan). Izraz tavanak koristi se često za manje uzvišenje na putu ("priko tavanka").
Plan, plančica, iskrčena ravan usred šume (Robina plan), ili iskrčena i redinama preoblikovana i nastanjena strmina (Butković plan), ili jednostavno čistina (Vesela plan iznad Radlovca); kaže se – "popriko plani".
Krč, krčić, krčevina, iskrčen, ograđen, često obrađen i sezonski nastanjen prostor u planini (Pušinski krč, Lukovački krčić, Krčevina za Preslom).
Paljež, paljevina, čistina nastala na mjestu gdje je izgorila šuma (Marasa paljež, Batukina paljevina).
Rivine, čest naziv za krševite ravni, isprane i izrovane bujicama (Koića rivine, Rivine ispod Škrapa).
Draga, dražica, draželjci, u Podgorju su to bujicama duboko u velebitski kamen usječena korita (torent, bujičnjak, bujična jaruga). Na Podima (Devčić dražica), u Nadgorju (Vidova draga) i Vrhgorju (Legčeva draga više Cipala) to su blaže izražena udubljenja dolinskog karaktera (jaruge) na rubovima velikih uvala. S druge strane Velebita to su dugačke "doline" kojima se silazi u Liku (Ledena draga). Na primorskoj strani Velebita drage često imaju po nekoliko naziva na putu od izvora do mora, pa se tako dijelovi drage u kojima se nalazila neka njiva (ograda) ili naselje zovu po njihovim vlasnicima (Mikina draga, Došen Draga).
Dolina, doline, dolinica, najčešći naziv za duboke, teško prohodne uvale (korita) i ponikve, strmih, kamenitih i šumovitih strana (Smrčeva dolina, Doline za Klancem), ali često i za sezonski nastanjene dolce/doline (Grginova dolina, Njegovanska dolinica).
Dolac, do, dočić, doci, isto što i dolina, ponikva, vrtača, vrtlina, udolina usred šume ili golog kamenjara. U podgorskom kršu dolci su ograđeni i obrađeni, isto tako i u Nadgorju, dok su u Vrhgorju najčešće pod travom.
Duliba, dulibica, dulibina, naziv za manji ili veći dolac usred šumskog pojasa u području Nadgorja. Dulibe su bile iskrčene, ograđene, obrađene i sezonski nastanjene (ima ih i dublje u planini, u dugačkim uzdužnim udolinama).
Dumača, vrletna, kamenita ponikva u Vrhgorju.
Sklop, sklopina, strmiji dio dražice, klanac obrubljen s obje strane većim stijenjem, u kojemu ima više obradive zemlje (Sklopina ispod Kurtuškog bunara, Sklop iznad Ožinca).
Pleće, u Podgorju je to naziv za blago uzdignuto ravnije zemljište između glavica, obično ispasište; u Nadgorju su to pasišta na padinama brda (Dokozića pleće u Radlovcu).
Pristranak, ravnije tlo u podnožju glavica i vrhova, ili ravnije tlo uza stranu dolca.
Okapina, podgredina, polupećina, udubljenje u okomitoj stijeni gdje se moglo skloniti i gdje se često cijedila voda.
Ploča, ploče, pločice, ravne, više-manje nagnute i pukotinama ispresijecane kamene površine po kojima se hoda kao po trgu (Posrana ploča, Ploče u Tuderevu, Pločice ispod Javorovca).
Bovan, kamena gromada ili stijena, na čistini ili usred šume, koja se ističe u prostoru.
Oštrulji, tlo od čista, oštro nazubljena kamenja.
Škrape, naziv za razne kraške pojave, najčešće za stijenje s brojnim okruglim udubinama.
Staza, travnat, prohodniji prolaz između stijenja ili šume.
Gromača, suhozid.
Mocira, široka gromača koja nije samo međa, već je i dio puta.
Gromila, gomila, velika hrpa kamenja nastala čišćenjem i krčenjem terena. Među najvećima su prethistorijske gromile, tumuli. Gromilama se nazivaju i neka izrazito kamenita uzvišenja, pa i naseljena mjesta.
Branjevina (Plantaža), veliko zaštićeno područje na primorskoj strani Velebita oformljeno (ograđeno suhozidom) za vrijeme Austro-Ugarske. U branjevini je bila strogo zabranjena bilo kakva djelatnost.
Dubrava, dubravica, ravnija površina na kojoj je nekad rasla hrastova šuma (Bečina dubrava, Žute dubravice).
Ograda, ogradica, ogradina, gromačom ograđena njiva, vrt, sjenokoša, gaj (Kukinka, Miletuša).
Kotarina, manji ograđeni prostor za sušenje sijena u blizini stana.
Redine, terasasto podzidani podanci zemlje ("miće lešice").
Ulica, staza s obje strane omeđena gromačama (između ograda).
Torina, torinica, torak, ograđeni prostor u koji se zatvarala stoka (ovce); obično se u blizini nalazio i čobanski stan (Šaulova torina na Šatorini, Dujčić torine).
Prenka, pričac, popričac, popriki put – kratica, strmina (Medina prenka, Popričac babe Ane).
Okuč, oštar zavoj na stazi (Okuč ispod Ždrila).
Guvno, oštar zavoj na cesti (Matrakovo guvno).
Bankina, rubni dio ceste učvršćen klesanim kamenom.
Škarpa, podzid na cesti.
Bunar, bunarić, bunarina, iskopana rupa u glinovitom, vodonepropusnom tlu (gnjila, Gnjilovac) gdje se skuplja podzemna (izvorska) voda. Bunari su najčešće kružnog oblika, obzidani klesanim kamenom, s prizidanim stubama za silaz do vode. Voda s bunara nije bila dostupna blagu, već se vadila (zavaćala) posebnim posudama i izlijevala u obližnje kamenice, gdje se blago napajalo (Ušljivac, Zlatni bunarić). Grčki bunar je naziv za bunar iz "prastarih" vremena, kojemu se ne zna porijeklo (Piskovac, Maramski bunar).
Čatrnja, četrnja, škar, jazmak, prirodna ili iskopana šupljina (škar) između stijena, začepljena mješavinom zemlje i vapna (ili betonom), u koju se voda slijeva s okolne stijene ili betonirane površine, tzv. saliža. Čatrnje su u pravilu nepokrivene pa ih se često poistovjećuje s kamenicama (Dupljina, Popova četrnja). Neke čatrnje su opasane gromačom, a ako su pokrivene (hrastovim gredama, kamenim škrilama ili betonskom pločom), onda već govorimo o šternama ("Suza Velebita").
Lokva, lokvica, lokvetina, prirodna ili iskopana udubina u glinovitom tlu, ispunjena vodom kišnicom. Lokva je bez stalnog izvora napajanja, a od bunara se razlikuje i po tome što se na njoj blago slobodno napajalo. S vremenom su i neke lokve obzidane, a neke se napajaju i vodom s obližnjih bunara (Vodička lokva). Izraz lokva koristi se u Podgorju (Čubarinka, Roguša) i na Podima (Trnova lokva), dok se slične vode na većim visinama nazivaju ruje.
Splitvina, udubljenje u podnožju stijena gdje se skuplja kišnica (Splitvina u Bilom Sinokosu).
Ruja, rujica, rujina, naziv za lokvu (Rožanska ruja), često i izvor/bunar u planini (Crna ruja, Lubenovačka ruja).
Pištet, pištetić, pištetak, pisak, malo vrelo koje preko ljeta zna presušiti. Točak je nešto izdašnije vrelo.
Snižnica, ledendža, jama s vječnim snijegom, ledom (Ciganuša, Kramaruša, Šimurdinka).

Ali ga baljezgam. Dosta!


2006.